jučer sam u parku razgovarao s predivnim čovjekom
pričao mi je satima i satima o bogu i sreći
bar dok mu nisam rekao da mi je upravo umrla mama
onda je izgledao kao da nema ništa za reći.




- 23:30 - ... (2) - °

Snijeg [pt2]

Već spomenuh, nije to bio baš ogroman park… Zapravo, ako ćemo biti iskreni, bio je poprilično malen. Ali je zato imao nešto što nijedan današnji park nema! Ljudi koji su ga izgradili, stanari okolnih zgrada, unijeli su svoju ljubav u njega! U svaku opeku, biljku, kamen, klupicu, rasvjetnu svjetiljku… Sve je izgrađeno s ljubavlju. Današnji parkovi se grade novcem, ne ljubavlju. Ovo će biti najbolji park na svijetu, protezati će se na dva četvorna kilometra! prozbori gradonačelnik pred buketom mikrofona. Narod plješće. Napokon ću moći prošetati parkom a da mi nitko ne smeta! reče netko u masi. Narod zaplješće još jače u znak odobravanja. Nitko se ne pita, zašto nam treba 100 klupa udaljenih po 50 metara? Zašto ne bismo sjeli na klupu pored potpunog stranca, i pitali ga kako se danas osjeća? Vjerojatno mislite da, kada biste to i uradili, stranac bi prvim vlakom pobjegao na iduću praznu klupu. I u pravu ste. Granica osobnog prostora se tolikom brzinom širi da ćemo ubrzo početi nositi vatreno oružje i pucati na svakoga tko nam se približi na više od 11 metara. Časni sude, bio je u mom jedanaestercu! govoriti će se po sudovima. Oslobođen optužbe za teško ubojstvo uslijed ugrožavanja osobnog prostora! vikati će suci.
Ali nije ovo pripovijest o parkovima! Možda nekada bude, ali trenutno nije. Zasad se ovdje radi o Greti. I snijegu. Greti i snijegu.





- 01:13 - ... (1) - °

Snijeg [pt1]

Nešto prije ponoći Greta je ugledala prvu pahulju snijega. Klizila je polagano, kao da se trudi lebdjeti što duže, iskoristiti svaki dani trenutak prije no što padne na tlo. Nakon nje je došla druga, treća, četvrta, peta. Ubrzo je bijela boja dominirala parkom ispod Gretinog prozora. Njena omiljena drvena klupa, mala ulična lampa (jedina je u cijelom parku bacala žutu svijetlost! Istina, nije to bio bogzna kako velik park, stisnuo se među okolnim građevinama, ali ipak!), okolno drveće, sve je bilo prekriveno snijegom. Kroz Gretino tijelo provuče se lagani drhtaj. Prisjetila se posljednjeg puta kada je vidjela snijeg.

- Baš bih voljela vidjeti Grad Anđela. Hoćemo li putovati tamo?
- Zašto ne? Nadaš se da ćeš napokon vidjeti kojeg anđela?
- Jesi li ti ikada vidio anđela?
- Ne.
- Dakle, ne znaš kako anđeo izgleda.
- Ono što znam o izgledu anđela jest ono što su mi drugi prenijeli, ali istina, nemam vlastiti pojam o izgledu anđela.
- Nikad nisi vidio anđela i ne znaš kako anđeo izgleda. Ako ne znaš kako anđeo izgleda, kako znaš da ga nikad nisi vidio? Pokušavala je ostati smrtno ozbiljna, ali kutovi usana lagano su joj titrali. Sjećaš se onog leptira kojeg si jučer uhvatio? Postoji realna mogućnost da je ono bio tvoj anđeo čuvar. Sjećaš se kako nam je čudno bilo vidjeti leptira u sred zime? Možda ti je baš taj leptirić dodijeljen na dan tvog rođenja, i možda te pratio svih ovih godina štiteći te, a ti si ga jučer slučajno ubio. Kutovi usana su titrali sve jače.
- Moj anđeo čuvar još uvijek je živ… i izgleda da mu je mašta u boljem stanju no ikad.
Usne ju napokon izdaše. Nasmijala se toliko glasno da su sve ptice iz parka odletjele (vjerojatno u neki veći park, gdje im neće smetati prokleti dvonošci).
- Obećaj mi da ćemo posjetiti Grad Anđela.
Ustao se i podignuo desnu ruku.
- Obećavam da ćemo posjetiti Grad Anđela.
- Čim ti liječnik dozvoli.
- Čim mi liječnik dozvoli.
Namjestila je obraz onako kako ga je namještala zadnjih 40 godina, čekajući da ju poljubi. Poljubio ju je.
Te večeri bez nje je otišao u grad anđela. Još mu nije oprostila.





- 03:08 - ... (0) - °

Za Emmu.

Želio sam ti nešto reći, ali sam upao u beskonačnu kolotečinu misli. Zatvoreni krug iz kojeg je zapravo nemoguće izvući valjan zaključak jer usput zagubiš premise. Jedini zaključak kojeg sam uspio izvući iz te kolotečine jest da je nemoguće izvesti bilo kakvu apsolutnu tezu kad se u premisama kao varijable pojavljuju osjećaji. Jednostavno nije moguće. Koliko god okretao, prebacivao, dodavao, oduzimao, presipao, prosipao, dosipao, to je uvek sedam d –- ovaj, nije moguće. Evo ti jedan zanimljiv primjer. Zapravo, kroz primjer ćeš saznati što sam ti uopće želio reći i zašto je to tako – jel'te, besmisleno.

Glavni akteri ovog primjera su jedna gospođica i njena iznimno razvijena imaginacija. Vjerojatno te već zamaram, i oprosti zbog toga. Zacijelo misliš: 'Ma što sad hoće? Zaboga, u mnogim primjerima se susreću raznorazne gospođice, zašto bi ova bila imalo drukčija?!' i ne brini! S punim pravom se pitaš! Doista sam loše počeo ovaj primjer. Ali se varaš kad misliš da je ova gospođica istovjetna tisućama drugih gospođica u milijunima drugih primjera! Naime, ova gospođica se od tisuća istih razlikuje jednom vrlo bitnom činjenicom. Ova gospođica si ti.
Sad sam te zacijelo ponovo zbunio! Oprosti zbog toga. Ne znam što mi je došlo, pa rečenicu prekidoh baš tu! Sad ti je zacijelo još manje toga jasno nego na samom početku primjera! Izgleda da moj tekst djeluje kontraproduktivno! Žao mi je što je tako. Evo, pokušat ću se iskupiti.

Vidiš, ova gospođica si ti, ali i ja (nadam se da te ponovo ne zbunjujem, jer ako da, to je jasan znak da sam apsolutno beznadan u pisanju primjera! Molim te, potrudi se shvatiti, i ti i ja uistinu MOŽEMO biti ista gospođica, iako znam da ti to trenutno zvuči beskonačno besmisleno). Zapravo, svi ljudi koje poznaješ su ta gospođica (opet ja, postaje sve groznije i groznije). I oni koje ne poznaješ (opet). I oni koje si poznavala (da, opet).


Naravno, nismo svi dotična gospođica istovremeno! Zaboga, s pravom bi me proglasili blesavim kad bih takvo nešto tvrdio! Ne, ne, nikako svi istovremeno (srećom, dodali bi zlobnici i iskusni). Samo povremeno. Ja, recimo, nisam bio ta gospođica već barem 17 mjeseci.





Ovo je ono što obećah pokazati, FMD, remember?





- 19:43 - ... (0) - °

< travanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

VisitsCounter:

web analytics


a.paintbox[at]gmail[dot]com

Morpheus: I thank you. The kings of Hell are honorable. I will remember this.
Lucifer: Honorable? You joke, surely. Look around you, Morpheus. The million Lords of Hell stand arrayed about you. Tell us why we should let you leave? Helmet or no, you have no power here... what power have dreams in hell?
Morpheus: You say I have no power? Perhaps you speak truly... But -- you say that Dreams have no power here? Tell me, Lucifer Morningstar.. Ask yourselves, all of you... What power would Hell have if those here imprisoned were not able to dream of Heaven?


Chigurh: And you know what's going to happen now. You should admit your situation. There would be more dignity in it.
Wells: You go to hell.
Chigurh: Let me ask you something. If the rule you followed brought you to this, of what use was the rule?
Wells: Do you have any idea how goddamn crazy you are?
Chigurh: You mean the nature of this conversation?
Wells: I mean the nature of you.


'Tada upita samu sebe voli li ona mene, ali ja o tome nisam mogao ništa znati. Nakon kraće šutnje promrmlja da sam čudan, da me zacijelo upravo zbog toga voli, ali da ću joj možda jednog dana i omrznuti iz istog razloga.'
A.C.


Sally: He just met her... She's supposed to be his transitional person, she's not supposed to be the ONE. All this time I thought he didn't want to get married. But, the truth is, he didn't want to marry me. He didn't love me.
Harry: If you could take him back now, would you?
Sally: No. But why didn't he want to marry me? What's the matter with me?
Harry: Nothing.
Sally: I'm difficult.
Harry: You're challenging.
Sally: I'm too structured, I'm completely closed off.
Harry: But in a good way.
Sally: No, no, no, I drove him away. AND, I'm gonna be forty.
Harry: When?
Sally: Someday.
Harry: In eight years.
Sally: But it's there. It's just sitting there, like some big dead end. And it's not the same for men. Charlie Chaplin had kids when he was 73.
Harry: Yeah, but he was too old to pick them up.

Mia: Don't you hate that?
Vincent: What?
Mia: Uncomfortable silences. Why do we feel it's necessary to yak about bullshit in order to be comfortable?
Vincent: I don't know. That's a good question.
Mia: That's when you know you've found somebody special. When you can just shut the fuck up for a minute and comfortably enjoy the silence.


How happy is the blameless vestal's lot! The world forgetting, by the world forgot. Eternal sunshine of the spotless mind! Each pray'r accepted, and each wish resign'd;
A.P.


Clementine: Hi!
Joel: Excuse me?
Clementine: I just said hi.
Joel: Oh! Hi, hello.
Clementine: I'm Clementine... No jokes about my name.
Joel: I don't know any jokes about your name.
Clementine: Huckleberry Hound.
Joel: I don't know what that is.
Clementine: Huckleberry Hound!
Clementine: [singing] Oh my darling, oh my darling, oh my darling Clementine.
Joel: I don't know what that means.
Clementine: Are you NUTS?
Joel: It's been suggested.


Turkish: What's that?
Tommy: It's my belt, Turkish.
Turkish: No, Tommy. There's a gun in your trousers. What's a gun doing in your trousers?
Tommy: It's for protection.
Turkish: Protection from what . . . zee Germans?

President Merkin Muffley: You mean people could actually stay down there for a hundred years?
Dr. Strangelove: It would not be difficult, Mein Fuhrer. Nuclear reactors could... I'm sorry, Mr. President... nuclear reactors could provide power almost indefinitely.


'Već osamnaest milijuna godina hodamo na stražnjim nogama, a još smo četvoronošci uglavnom svi! I što to znači, znati čitati i pisati, kada pišemo već sigurno dulje od pedeset hiljada godina, a svakih stotinu godina rodi se po jedan čovjek, koji umije doista pisati, a njega ne čita nitko!'
M.K.


Ljudsko tijelo, rastavljeno na sastavne minerale, vrijedi oko 4,50 $.


'Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe;
svaki je čovjek dio kontinenta, dio zemlje;
ako more odnese grudu zemlje - Europe je manje,
kao da je odnijelo kakav rt, posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti;
smrt svakoga čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvćcen u čovječanstvu;
I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni.'
J.D.


'Masochism is a valuable job skill.'
C.P.


'Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.'
H.K.


'Svi su toliko radosni i dobronamjerni da te nakon nekog vremena zasvrbi želja da nešto razbiješ i uništiš. Ili da barem nogom napucaš mačku.'
J.M.C.

'It has yet to be proven that intelligence has any survival value.'
'Two possibilities exist: Either we are alone in the Universe or we are not. Both are equally terrifying.'
'I have been saying for a long time that I'm hoping to find intelligent life in Washington.'
'We should be less concerned about adding years to life, and more about adding life to years.'
'I am sure the universe is full of intelligent life. It's just been too intelligent to come here.'
'There is hopeful symbolism in the fact that flags do not wave in a vacuum.'
A.C.C.